02 velj Socijalizacijski sportsko – rekreativni program prilagođen djeci s poremećajem iz spektra autizma “Kotačić koji nedstaje”
Socijalizacijski i sportsko rekreativni program prilagođen djeci iz spektra autizma sastoji se od :
– senzomotoričkog vježbanja za više od 50 djece, članove udruge od 1,5 god. do 12 god. starosti,
– atletske i gimnastičke grupe: prilagođeno vježbanje za 30-tak djece s poremećajem iz autističnog spektra od 4 – 15 godina starosti.
– male škole plivanja na Gradskim bazenima „Marija Ružić“ Čakovec. Koristi ga 40 tak djece
– igraonica za najmlađe (aktivni babysitting) – periodično pod praznicima
Socijalizacijski i sportsko rekreativni program rada : “Kotačić koji nedostaje “
nastao je iz potrebe jer roditelji nisu mogli uključiti svoju djecu u redovne sportske i kulturne grupe i društva. Provodi se uz neposredan rad volontera, više od 30 njih uz nadzor izvoditeljice/trenerice i voditeljice programa trenira s djecom. Većina naših članova je pokušala polaziti redovne sportske grupe, ali i uz prisustvo i pomoć roditelja nakon nekog vremena bilo je jasno vidljivo da zaostaju u programu, da im treba puno duže da usvoje i savladaju tražene i zadane radnje te da se djeca osjećaju neuspješno. Treneri ne znaju i ne mogu raditi s djecom s poremećajem iz spektra autizma a i ne mogu posvetiti dodatno vrijeme jednom djetetu tijekom vježbanja. Uz povremene ispade agresije ili autoagresije (nepoželjna ponašanja) bilo je jasno da je vrijeme za odustajanje i ispis iz redovnog programa. Suočeni sa stvarnošću roditelji djece s autizmom bili su prisiljeni tražiti neka nova rješenja jer se s situacijom kakva je bila, nisu mogli a ni željeli pomiriti. Autorica Socijalizacijskog i sportsko rekreativnog programa rada je Patricia Kuhta – članica udruge i mjaka djeteta s autizmom. Koautori su Nataša Dolović,prof. edu-reh i Kristina Horvat,prof. kineziologije. Program je zamišljen i kasnije implementiran ne kao klasičan oblik terapije već vlastiti program rada udruge, prilagođen djeci s poremećajem iz spektra autizma.Cilj je je bio da se djeca uključe na način kako i koliko mogu, program je individualiziran prema mogućnostuima svakog pojedinog djeteta i u programu neposredno s djecom radi velik broj volontera. Svako dijete ima pridruženog volontera koj djetetu pomaže u izvođenju radnji. Naglasak je na entuzijazmu, pozitivnoj energiji i animaciji djece od strane voditelja, izvoditelja i volontera, kako bi potaknuli djecu na interakciju. Valja znati da djeca u dobi do 2 ili čak 3 godine ne uspostavljaju kontakt očima, nisu verbalna ili govore tek nekoliko riječi, zaostaju u finoj i gruboj motorici, motoričkom planiranju, dok velika većina njih ima poremećaj senzoričke integracije – poremećaj 5 osjetila. Možemo reći da sve što djeca redovnog razvoja usvajaju automatski djeca s poremećajem iz spektra moraju učiti,čak i najosnovnije stvari poput žvakanja hrane,uspostavljanja kontakta očima,orjentacije u prostoru,osjetiti svoje tijelo,kontrolirati pokrete i …..
U početku (svibanj 2013.) krenulo se s 3 grupe po petero djece, uz pet volontera.Radilo se po 30 minuta i nije bilo moguće raditi grupo. Na raspolaganju je bila mala baletna dvorana u Atonu koja zadovoljava uvjete i tek nekoliko rekvizita, ali uz ogromnu volju i želju za rad, iako tada nismo znali ni mogli predvidjeti kamo će nas to dovesti i kako će se program razvijati. Jedino što smo znali je da je to potrebno i da naša djeca nemaju mogućnost za igru ,razonodu,učenje i zabavu bez naše pomoći. Radilo se sa svakim djetetom zasebno kroz igru. Koristila se metoda floor time s ciljem da dijete pokaže interes prema nekoj igrački,pomagalu i ili volonteru i proširivati i nadograđivati ga kompleksnijim zadacima i izvedbama. S vremenom su djeca toliko napredovala da su formirane grupe. Trenutno program polazi stotinjak djece.